Govor Ivane Bogi u ime svih maturanata na maturalnoj večeri
Autor: Krasnodor Mikša, 17. 6. 2013.
Pripala mi je čast da održim govor u ime svih maturanata na maturalnoj večeri. Bili smo u glavnim ulogama, malo za promjenu, mi, maturanti. Naša noć; a našu radost došli su podijeliti nama dragi ljudi, naši profesori koji su bili uz nas od samog početka, od našeg prvog koraka načinjenog u srednjoj školi.
Oni koji su nas učili, mučili, ali i ponešto naučili i gradivu i životu. Koliko smo usvojili gradiva, usvojili smo. Netko dovoljno za prolaz, a netko odličan, no bitnije su životne lekcije što su ostale zapamćene i koje nosimo sa sobom u daljnji život. Svako gradivo vezalo je uz sebe svoju priču, imalo pouku priče i svoga pripovjedača. I imali smo stvarno sreću što su uz nas bili tako divni ljudi, od razrednih kolega do profesora koji su uvijek davali sve od sebe i trudili se. Iako to nisu pokazivali, na samom kraju, na zadnjim satovima otkrili su nam koliko vjeruju u nas što nam može biti veliki poticaj da se i dalje trudimo, uspijemo u životu i imamo svoju karijeru.
Od samog početka školovanja, od prvoga razreda svima nama činilo nam se tako puno vremena do kraja, do maturanata dijelila nas je čitava vječnost gledajući fazanskim očima, a sada, kada se osvrnemo malo u prošlost, kada proanaliziramo, uz naše stečene prijatelje, naš razred, naše profesore, našu školu, i svim djelatnicima u školi dan kao da je postao sekunda, vrijeme je preletjelo, godine su prošle i eto nas ovdje. Mnogo je uspomena koje nas vežu, mnogo smijeha, suza, sreće, pjesme, zagrljaja, mnogo je prijatelja bilo uz nas i nadamo se da će i dalje bit tu iako svatko kreće svojim putem, za svojim željama i snovima kako bi ostvarili svoju karijeru, obitelj.
Nakon ove večeri, ništa više neće biti isto. Naši odlasci u školu su završili, živciranja zbog usmenih i pismenih zamjenjuju puno gora živciranja, kod nekih će to biti faks, a kod nekih posao; sjedenje u školskim klupama i iščekivanje najboljeg prijatelja, našeg spasa, školskog zvona, da zazvoni za odmor, više nema, sve ostavljamo iza sebe, kao i norijadu i maturu koju smo preživjeli.
Što još reći? Želim ovim putem zahvaliti svima koji su sudjelovali u organizaciji naše maturalne večeri, našim roditeljima koji, iako nisu bili s nama, oni su nam omogućili i izfinancirali sam naš dolazak na maturalnu večeru. Želim zahvaliti našim razrednicima i razrednicama koji su mnogo puta trpjeli naše ispade, gluposti, izjave, koje smo mnogo puta razživcirali i razljutili, zbog toga vas molimo za oprost, a isto tako vas molimo da pamtite nas po dobrom, po lijepim trenucima koje ste proveli uz nas, po svakom osmijehu koji smo izazvali, po našim zajedničkim druženjima, našim uspomenama i nemojte nam ništa zamjeriti.
Ovo je naš služben rastanak i od škole i od naših kolega, stoga ću svima vama citirati riječi našeg dragog profesora, dr. Zlatka Crkvenčića, kojeg, nažalost, niste svi upoznali, a riječi idu ovako: „Nemojte tugovati zbog RASTANKA, nego se radujte što ste imali takve osobe kraj sebe, što uopće postoje i što su vam omogućile da spoznate neke druge vrednote za koje možda uopće niste znali, ali i da bolje upoznate samoga sebe.“
Ivana Bogi, 4. Ma
Na slikama zahvaljujemo razrednici 4. Ma, Štefici Sukreški, i samom 4. Ma, a sve maturantske razrede na maturalnoj večeri možete vidjeti na slikama na školskoj Facebook grupi.
