Neki zaozbiljno u šali kažu „i traje…da traje, sve do naših dana“. Barem sudeći po sve većoj količini negativnih vibracija, sve većem utjecaju sveprisutnih institucija kao i baštinjenoj moći crkvenih ukazanja: nitko nikomu ne vjeruje pred urođenim strahom, pred novim i prijetećim, koje nad zdravim razumom i dalje ljudima vlada. Pred najezdom novovjeke 'pošasti', koje sa svojih egzotičnih putovanja u daleke krajeve, ne želeći 'nesebično' šire i prenose sve žeđniji putnici, više - manje ustrajno: nekada 'u ime Krista', za probuđenje uspavane nacije, u čast i slavu novih i neslućenih podviga, u slast vječnog vrela neiscrpnih užitaka. Srednjim vijekom harala je smrtonosna kuga. Navodno su je s 'izleta u nepoznato' razaširili 'križari' koji su ratovali u Aziji, štiteći Jeruzalem. Uime strašne ugroze kršćanstva od najezdi nevjernika. S novovjekom 'kugom', pod futurističkim kodnim imenom koronavirus 'Civit-19' usrećujemo se i sami, s izmjenama statistike i godišnjih doba. Prijeteća invazija jedno te istih vijesti. Pa… krizni naputci i strože pa blaže, opet, krizne stege. Gomila zabrana i mudro sročenih sprega. Ta, skori je sumrak i sve se u nepovrat ruši. Nikada više nećemo živjeti isto i biti svi isti. I svima je nama zaista dosta. Želimo prevrat! Svi želimo što duži kreativni predah od sumorne stvarnosti, od noćnih virtualnih izmučenja. Pod vedrim nebom, s vjetrom u kosi… kako Vam drago i kako kom priliči.

Danas se na računalu piše jednim pokretom miša iz udobne sobne fotelje. U srednjevjekovno su se vrijeme, pod prigušenim svjetlom, ispisivali stari spisi. U 'skriptorijima' pisalo se netremice: s početka pisanje se svelo na prepisivanje i prevođenje uzoritih djela antičkih vremena. Skroz duga stoljeća latinski je bio jedini književni jezik i njegovale su se iste književne vrste. Od 5. st. djeluju samo kršćanski pisci.

U 10. st. razvija se narodni jezik prikladan za pisanje književnih djela.

Na naslijeđenoj tradiciji klasičnog junačkog epa u narednom periodu nastaju nacionalni junački epovi pojedinih europskih naroda, pisani jezikom naroda sama : španjolski “Pjesma o Cidu“, francuski „Pjesma o Rolandu“, njemački „Pjesma o Nibelunzima“, ruski „Slovo o polku Igorovu“, finska „Kalevala“ i engleski „Beowulf“.

Javljaju se i prvi viteški romani: „Roman o Tristanu i Izoldi“ , „Aleksandrida i „Rumanac Trojski“.

Od srednjovjekovne poezije ističu se djela svjetovne tematike: zbornik pjesama lutajućih studenata „Carmina Burana“, sa vedro - šaljivim sadržajem i trubadurska lirika Provanse, pretežito ljubavne i odvažne tematike, uzor za trubadursku liriku kasnijih vremena.

 U drami se razvijaju svjetovni oblici pučkog kazališta: mim i farse.

U ovo doba sežu i začeci hrvatske pismenosti i književnosti.

!

U kasnom srednjem vijeku jasno se nazire nova velika povijesna mijena. Razdoblje prijelaza u novo doba: sve se slobodnije diše. U zraku se osjeća duh preporoda. Sve žustrije jača građanska klasa.

U Engleskoj nastaju prozne priče o kralju Arturu i vitezovima Okruglog stola, a Geoffrey Chaucer origanalnim stihom ispisuje svoje čuvene „Kantenberijske priče“.

U Italiji jača otpor protiv Pape. Mnogo se sitnih državica i pojedinaca bori protiv strahovlade. Najveći talijanski pjesnik Dante na slobodi piše „Novi život“, prozno djelo u koje umeće sonete i kancone posvećene obožavanoj Lauri.

U progonstvu, kasnije, piše filozofsko djelo „Gozba“, latinsku raspravu „O izvrsnosti narodnog jezika“ i bezvremeni epski spjev „Božanstvenu komediju“, prvo veliko djelo književnosti na narodnom jeziku uopće, djelo koje nagovješćuje renesansu. U njoj se očituje čitav simbolizam srednjega vijeka, upleten u autorovu sliku svijeta. Od prethodnika Dante preuzima slatku mu udvornu ljubav i moralizatorsku alegoriju.

Dante Alighieri (1265. – 1321.): Božanstvena komedija

(Putujući tadašnjim svijetom posjetio je i naše krajeve, pa i Zagreb.)

Na vrhuncu staroga zameci su i novog doba.

Najveći talijanski liričar Petrarca, ostavit će neizbrisiv biljeg na svu ljubavnu poeziju Europe do današnjih dana. Dok je Dante svoje stihove posvećivao idealiziranoj Beatriče, Petrarca sve svoje sonete posvećuje voljenoj Lauri koja mu je bila vječito nadahnuće. Slovi kao začetnik moderne poezije uopće. Poticao je na proučavanje klasičnih starina. Istinski je začetnik humanizma i prvi vjesnik novoga doba.

Francesco Petrarca (1304 – 1374): Kanconijer

Treći grandiozni lik talijanskog 14. stoljeća Boccaccio piše zbirku novela „Dekameron“, s kojom u svjetskoj literaturi zauzima istaknuto mjesto. Iako je napisao i niz vrijednih učenih djela. Osim ljubavnih pjesama, pisao je na narodnom jeziku sočnu prozu na toskanskom dijalektu. Znatno je unaprijedio poznavanje klasične starine. Boccaccio već pripada novom vremenu renesanse svojim humanim učenim radom i djelima na narodnom jeziku: zanima ga svagdašnjica, građanski svijet te ovozemaljski jadi i užici. Što se zorno ogleda u svakoj ispričanoj priči.

Giovanni Boccaccio ( 1313 – 1375): Dekameron

Petrarca i Boccaccio izdanci su humanizma i rane renesanse.

Stvaralaštva na latinskom i narodnim jezicima svoga kraja.

U cijelom razdoblju srednjega vijeka istočni je Bizant čuvao tradicije stare Grčke. Pred prodorom Turaka u Carigrad grčki humanisti bježe na Zapad, gdje u izgnanstvu upoznaju s 'grčkim' ranije humaniste, upoznavaju ih i s elementima orijentalne književnosti i filozofije. Iako je interes za klasičnu starinu postojao i prije, utjecaj bizantskih učenih ljudi bio je vrlo bitan.

U to vrijeme zbiva se događaj presudan za množenje književnih djela. Johannes Gutenberg, njemački tiskar, izumljuje 1445. tiskarski stroj i tiska prvo tiskano djelo, latinsku 'Bibliju od 42 retka', tiskanu u 100 -200 komada, dijelom na pergamentu, dijelom na papiru. Tiskarstvo se brzo širi Europom. Posebno u Italiji, gdje ga usavršava Aldo Manuzio. Izum tiska omogućio je eksplozivno širenje znanja u renesansnoj Europi. Književna djela postaju dostupna široj publici, a knjige se tiskaju za prodaju. U Njemačkoj se kritički ispituju autoriteti. Slavi se individualizam. A, centar renesanse i svijeta postaje Italija. I, kao nekada u vrijeme Rima, mecene obilato podupiru stvaralaštvo i potpomažu umjetnike nove epohe. Stvara se pogodno zaleđe za najviša umjetnička postignuća. U Italiji, Engleskoj… i u Nas, uz more.

Kolumbo 1492. godine otkriva Ameriku.

Dok u Europi se rađa jedno od najkreativnijih razdoblja u književnosti, nadahnuto visokim stilom i skladom antike, ali u duhu narodnog jezika: stvara se lirika, uzvišenim stihom piše se epika ( Marulićeva „Judita“ biblijskog sadržaja, Ariostov viteški ep „Bijesni Orlando“), razvija se živo viteški, pastirski ( Zoranićeve „Planine“) i pikarski roman – grade se brodovi koji plove u 'novi svijet' da prošire posvud sviježe ideje, da upoznaju nove daleke zemlje, ne bi li se usput jačala moć i širila vjera. Uz nova otkrića, da otmu za sebe što više plijena. 

S vremenom Amerika postaje nova 'obećana' zemlja.

Sve više Europljana uime „promjena“ zauvijek napušta 'stari svijet'.

DAN PLANETA ZEMLJE

vrijeme je borbe za opstanak

 Obilježava se gotovo u svim zemljama svijeta 22. travnja, pod pokroviteljstvom UNESCO-a. Ove godine se obilježava 50. obljetnica.

Ovogodišnja tema su klimatske promjene i akcije koje bi se trebale provoditi kako bi one što manje utjecale na okoliš i čovječanstvo.

Posljedice klimatskih promjena osjećaju se u svim dijelovima svijeta. Polarne ledene ploče tope se, a razina mora raste. U nekim regijama sve češće dolazi do ekstremnih vremenskih uvjeta i kiša, dok se u drugima javljaju sve intenzivniji toplinski valovi i suše.

One se događaju vrlo brzo te se brojne biljke i životinje teško prilagođavaju. Mnoge kopnene, slatkovodne i morske vrste već su se preselile na nova staništa. Ako prosječne temperature na svjetskoj razini budu i dalje nekontrolirano rasle, neke biljne i životinjske vrste bit će izložene povećanom riziku od izumiranja.

U klimatskim promjenama sudjeluje i sam čovjek svojim nemarnim odnosom prema okolišu i nekontroliranim iskorištavanjem prirodnih bogatstava Zemlje.

Ugroženo je i naše zdravlje zbog nesklada sa prirodom.

A biti ekološki osviješten i nije tako taško.

Preuzmi: Pismo poglavice Seattlea (https://hr.wikipedia.org/wiki/Seattle_(poglavica))

Preuzmi: Čovjekov utjecaj raširio pandemiju (https://net.hr/danas/svijet/covjekov-utjecaj-rasirio-pandemiju-unistavanjem-ekosustava-stvorili-smo-preduvjete-da-virusi-sa-zivotinja-prelaze-na-ljude/)

A sutra se obilježava VRTUALNA NOĆ KNJIGE!

Ponizno Vaš knjižničar

Željko K.