Prije dvije godine pronašli smo stari namještaj po školi, očistili ga, izbrusili i obojali u bijelo. Tehnikom decoupage ukrasili smo ga pokojom ružicom, srcem, natpisom. U obnovljene okvire stavili smo starinske, posebnom tehnikom obrađene crno-bijele fotografije volontera. Reciklirane vješalice objesili smo na zidove. Stvorili smo mali volonterski kutić koji su zavoljeli svi učenici naše škole i tamo provodili odmore.

Svijet nam je izgledao crno-bijeli...

U kutić su dolazili i odlikaši učiti, i ponavljači prepisati zadaću, i prvaši upoznati se, i maturanti praviti se važni. Sjedile su i cure i dečki, i medicinari, i građevinari i poljoprivrednici, i tehničari i obrtnici...mali i veliki, mršavi i manje mršavi, visoki i sitni, glasni i tihi, nježni i grublji, Zagorci i Međimurci, Slovenci, Albanci, Makedonci, svijetle i tamne puti, dugokosi, kovrčavi, raščupani, uredni ili ne, veseli i kad su tužni – i učenici, i nastavnici, i tete spremačice, i domari i gosti. Svi u crno-bijelom svijetu. Svatko je donio svoju boju.

Pa da!

Kutić treba biti u bojama svih nas! Taj mali dio našeg svijeta možemo obo(l)jiti!

I tako smo krenuli...mijenjati svijet bojama...mi smo sretni, uspjelo nam je!

Slike Obojanog svijeta možete vidjeti na grupi škole na Facebooku.