U Domu nas je dočekala s. Bernarda Škvorc koja nam je ispričala životne situacije djece, probleme s kojima se svakodnevno susreću, a najviše o ljudima koji nesebično pomažu i brinu za potrebe ove djece.

U našoj školi za vrijeme korizme pokrenuli smo dobrotvornu akciju te je svaki učenik, ukoliko je htio, mogao donirati nešto za tu djecu. Mnogi učenici naše škole odazvali su se te su donijeli dječju hranu, higijenske potrepštine i sl. Sve te stvari smo lijepo upakirali i odnijeli u Dom. Ono što nam se najviše dopalo su sestre i volonteri koji se s puno ljubavi i pažnje brinu za tu djecu. Dom je uredan, a dječje sobe oslikane su predivnim motivima. Najviše nam se dopala soba oslikana motivom Noine arke, a naročito nam je zanimljiva bila sestra koja je došla prije nekoliko godina iz Brazila i rođakinja je nogometaša Ronalda. Doznali smo da je i ona talentirana za nogomet! Naravno, sestra ipak igra nogomet samo rekreativno, u slobodno vrijeme, te najviše pažnje daje svojoj prvoj ljubavi, a to su djeca.

Nakon razgleda Doma izašli smo u dvorište gdje su se igrala djeca. Tu smo imali priliku upoznati se s njima, popričati, igrati se i dobro se zabaviti. Na kraju smo završili i na vrtuljku.

Dom smo napustili ispunjeni radošću, zadovoljstvom te smo bili zahvalni za trenutke koje smo mogli provesti s djecom.

Nakon toga smo se još susreli sa s. Dijanom Lončarek, inače bivšom učenicom naše škole, a sada redovnicom. Djevojke su naročito bile oduševljene njome jer su o njoj imale priliku čuti samo preko medija, a sada su je upoznale uživo.

Sve u svemu, provele smo predivan dan ispunjen ljubavlju, dobrotom i zadovoljstvom. 

Ivančica Čehulić, prof.