preskoči na sadržaj

Srednja škola Bedekovčina

Login

Brojač posjeta
Ispis statistike od 8. 9. 2010.

Ukupno: 518168
Ovaj mjesec: 3947
Ovaj tjedan: 275
Danas: 3
Kalendar
« Studeni 2020 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 30 31 1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 1 2 3 4 5 6
Prikazani događaji

Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Knjige i in(f)o u doba korone 8
Autor: Krasnodor Mikša, 30. 4. 2020.

 

 

Knjige mijenjaju svijet.

Svi koji čitaju to znaju.


Koje su knjige potaknule pozitivne promjene u svijetu? Čime su nas inspirirale? Što smo iz njih naučili? Na koji su način utjecale na čovjeka i kako su mijenjale njegov život, navike i vrijednosti?

Otkrićem Amerike počele su se mijenjati i navike ljudske. Ljudi su počeli otkrivati 'čaroliju putovanja', istina, s početka, u znanstvene i istraživačke svrhe, ne bi li čovjek u duhu ideja humanizma i rastuće težnje za novim znanjem, a na valima zaraznog optimizma, upoznao nove udaljene zemlje, proširio granice spoznaje, moći… otkrio nam i podario nova neslućena blaga: mirodije, začine, egzotično voće, povrće, kakaovac, svilu…

Radost putovanja za sva vremena od tada živi u nama. I u turističke svrhe. Koje smo, nažalost, lišeni posljednjih dana. Kao i odlazaka, po želji, do voljenih staza, do obližnjeg kazališta, do najdražeg kina. Jer, samo mijena je vječna. I prigodna vjera u vječno. A početni zanos ,kao olujni oblak kad prekrije sunce, lako nadvladaju tamni vrtlozi sumnje. Ta, otvara se većina trgovina nakon dugotrajne suše, knjižnice i muzeji stidljivo razastiru vrata, a javni promet, napokon, kreće uz epidemiološki opravdano skraćenje trasa. Očekuje se skora uspostava gradskih i prigradskih veza. A, veze i 'sveze' među živima, i nadalje, ostaju privid, ostaju tek 'privremene propisane distance'. Već u sljedećoj etapi, kao po planu, otvaraju se, možda, uslužne djelatnosti razne, i – škole. Škole za djelatnike: nastavnike, čistačice, domare… ali, zar uistinu, škole bez đaka. Sve se glasnije priča da, slabljenjem stega ,vrijeme je (s)mijene, da ne bude suviše kasno s dolaskom prozračnih dana dugih jesenjih kiša.

A guste su kiše se slile nad nebom i življem Novoga svijeta. Uz pokoji zarazni poklon, vrijedno su se oplemenjivati stale prigodnom stegom, uz pomoć boleština, mača i nove ispravne vjere. Povijesnom mijenom nestaju tako u dimu drevne civilizacije Maja, Asteca, Inka… Za preživljavanje, za kulturni opstanak od zaborava i danas se bore starosjedioci, preostali pripadnici nekad brojnih i slavnih indijanskih plemena. Na sjeveru Amerike drugačije se koristila i doživljavala riječ. I drugačiji bio je odnos prema naslijeđenom, u odnosu na Nas, došljake. Iznad svega poštivala se zadana riječ i čuvalo naslijeđeno prirodno blago. Riječi se nisu 'uludo bacale niz vjetar'. Bile su svrhovite, jednoznačne i na neki način 'svete'. Pripovijedanje je pak po svojoj prirodi bilo imaginativno i kreativno, svo u službi priče. Da bi se njome izrazili vlastiti osjećaji kao i iskustvo naroda u cjelini.

 U usmenoj tradiciji se vještim slaganjem riječi u kreativnu priču omogućuje razumijevanje ljudskog iskustva. Često i neophodnog za preživljavanje u svakodnevnom životu.

 

u početku je bila riječ i bila je izgovorena

Čovjek napravljen od riječi

( stara indijanska priča iz usmene predaje plemena Kiowa )

 

Ako je strijela dobro napravljena, imat će na sebi tragove zuba. Po tome se može prepoznati. Kiowe su izrađivale dobre strijele i izravnavali ih zubima. Zatim su ih stavljali u luk i napinjali ga da vide jesu li ravne. Bio jednom jedan čovjek i njegova žena. Bili su sami noću u svom tipiju. Čovjek je izrađivao strijele uz svjetlost vatre. Nakon nekog vremena nešto je primijetio. Tipi je imao mali otvor na sastavu dviju koža. Netko je bio vani i virio unutra. Čovjek je nastavio raditi, ali je rekao svojoj ženi: „Netko stoji vani. Ne boj se. Pričajmo opušteno, kao da razgovaramo o običnim stvarima.“ Uzeo je jednu strijelu i izravnao je zubima; zatim, kako je i trebalo učiniti, stavio ju je u luk i napeo ga, nanišanivši prvo u jednom, a zatim u drugom smjeru. A govorio je ovako: „Znam da si vani, jer osjećam na sebi tvoj pogled. Ako si Kiowa, razumjet ćeš što govorim, i izgovorit ćeš svoje ime.“ Ali nije bilo odgovora i čovjek je nastavio na isti način, usmjeravajući strijelu na sve strane. Napokon je njegov nišan pao na mjesto gdje je stajao njegov neprijatelj, i on je odapeo strelicu, koja je odletjela ravno u srce njegova neprijatelja.

 

Kajovske pripovijetke, koje su objedinjene i umjetnički oblikovane u romanu „Put do kišne planine“, sačinjavaju jednu vrstu književne kronike o velikoj seobi Kiowa ,od planinskog gorja Yellowstona do plodne prerijske visoravni. U nju su uključene mitske, povijesne i iskustvene priče. Za urbani roman „Kuća sazdana od zore“, o životu u rezervatu i  snalaženju izvan njega, sveučilišni je profesor Momaday dobio Pulitzerovu nagradu za književnost.

 

N. Scott Momaday (1934.): Kuća sazdana od zore

Put do kišne planine

( roman u obliku književne kronike )

Tematikom naseljavanja Zapada i posljedicama kolonizacije na autentičan način života starosjedioca bavilo se više bjelačkih autora:

James Fenimore Cooper (1789.– 1851.): Posljednji Mohikanac

Francois Rene de Chateaubriand (1768. – 1848.): Rene, Atala

Dee Brown (1908. -2002.): Sahranite mi srce kraj Ranjenog koljena (1971.)

 

Navedimo još nekoliko 'zarazno' vrijednih knjiga koje slave jednostavan način života u skladu sa okolišem, poštujući i uvažavajući prirodu prije svega:

 

'Novi svijet'

Herman Melville (1819.- 1891.): Moby Dick

Mark Twain (1835. – 1910.): Doživljaji Huckleberryja Finna

Henry David Thoreau (1817. - 1862.): Walden ili Život u šumi

Jack London (1876. – 1916.): Zov divljine

Jon Krakauer (1954.): U divljini

 

'Stari svijet'

Daniel Defoe (1660. -  1731.): Robinson Crusoe

Jean Jacques Rousseau (1712. – 1778.): Julija ili Nova Heloiza

Knut Hamsun (1859. - 1952.): Blagoslov zemlje

Lav Nikolajevič Tolstoj (1828. - 1910.): Kozaci

Konstantin Paustovski (1892. – 1968.): Novela o šumama

 

O pustolovnom suživotu čovjeka s visokim gorjem doznat ćemo štošta iz nekih uzbudljivih, tzv. 'planinarskih knjiga'.

 

Georg von Ompteda (1863. – 1931.): S visokih gora

Maurice Herzog (1919. -2012.): Anapurna

Jon Krakauer (1954.): Bez daha, Snovi o Eigeru

Edo Popović (1957.): Čovjek i planina

 

(Većinu nabrojenih knjiga posjeduje naša školska knjižnica.)

 

U kontekstu ekoloških promjena sa kojima se svakodnevno suočavamo kao i odgovornijeg odnosa prema svijetu u kojemu živimo, pokušali smo istražiti kolika je snaga knjige i njen utjecaj kao pokretača mogućih promjena.

Koje nas knjige danas nadahnjuju na promjene ?

Kakve bi knjige trebalo pisati za svijet u kojem želimo živjeti?

Pitanjem budućnosti suvremenoga čovjeka i uloge knjige u sve otuđenijem svijetu brzih promjena u kojem živimo, bave se razni festivali knjiga koji se održavaju diljem svijeta.

Promjene su potrebite i prirodne. Bez njih ne bi bilo istinskog življenja ni ljudskoga napretka. Krajnje sumnjivog, naravno, jer, odavno je moderni čovjek potisnuo duboko u 'zaumlje' ideju života u skladu sa prirodom. Možda mu pokoji 'potres' u obličju zarazne invazije napokon omekša otvrdlo srce i pročisti, prosvijetli okoštane misli.

 

Knjige mijenjaju svije(s)t.

Samo mijena je vječna.

 

Za novi početak evo rasutog popisa knjiga ( od 19. st.) koje su, svaka u svoje vrijeme, djelovale na suvremenike i pritom im snažno oblikovale svijest. Za neke, možda, za sva vremena.

 

Charles Darwin: O nastanku vrsta prirodnim odabirom (1859.)

Karl Marx: Kapital (1867.)

Sigmund Freud: Tumačenje snova (1900.)

Albert Einstein: Osnova opće teorije relativnosti (1915.)

Theodore Roszak: Kontrakultura (1969.)

 

H.G. Wells (1866. – 1946.): Rat svjetova, Vremeplov

Jaroslav Hašek (1883. – 1923.): Doživljaji dobrog vojnika Švejka

Karol Čapek (1890. - 1938.): R.U.R.

Aldous Huxley (1894. – 1963.): Kontrapunkt života,             Vrli novi svijet

D. H. Lawrence (1885. – 1930.): Ljubavnik  lady Chatterley

George Orwell (1903. - 1950.): Životinjska farma, 1984.

Herman Hesse (1877. – 1962.): Stepski vuk, Siddhartha

J. R. R. Tolkien (1892. – 1973.): Gospodar prstenova

Vladimir Nabokov (1899. – 1977.): Lolita

Jean Paul Sartre (1905. – 1980.): Mučnina

Jerome David Salinger (1919. – 2010.): Lovac u žitu

Jack Kerouac (1922. – 1969.): Na cesti

Harper Lee (1926. – 2016.): Ubiti pticu rugalicu

Toni Morrrison (1931.): Voljena

Gabriel Garcia Marquez (1927. – 2014.): Sto godina samoće

Milan Kundera (1929.): Šala

 

( Popis je proizvoljan, nedostatan i podložan svakoj mijeni)

 

Ovime završava 8. nastavak serijala: Knjiga i in(f)o u doba korone. Ukoliko, i nadalje, potraje virtualna nastava 'škola bez škole i đaka', pozabavit ćemo se novom temom – metodičkom nastavom filma, medija prilično zapostavljenog u programu našega školstva.

 

Ponizno Vaš knjižničar

Željko K.





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju