Proteklih dana u našoj školi obilježio se Svjetski dan poezije, s ciljem promicanja čitanja i isticanja važnosti poezije u izražavanju misli, emocija i vrijednosti.

Tim povodom provedene su aktivnosti u sklopu projekta „Ruke koje pišu najljepše stihove“, pod vodstvom nastavnice Božice Jurinec. U projektu su sudjelovali učenici 4. razreda zanimanja medicinska sestra opće njege / medicinski tehničar opće njege. Tijekom projekta učenici su se upoznali s poezijom koja je objavljena u starim sestrinskim časopisima, analizirali su sadržaj i poruke poezije te prepoznali teme vezane uz skrb bolesnika, empatiju, bolest i ozdravljenje. Poseban naglasak stavljen je na emocionalan doživljaj pjesama koji su učenici s ciljem dubljeg razumijevanja prikazali poetskim ilustracijama.

Kako bi se dodatno ukazalo na važnost umjetničkog izraza u sestrinskoj profesiji te potaknulo razvijanje empatije i humanističkog pristupa u skrbi za bolesnike, odabrano je nekoliko pjesama koje će se objediniti u katalogu sestrinske poezije s ciljem očuvanja i promicanja poetskog izraza u sestrinskoj profesiji. Među njima ističu se stihovi koji naglašavaju ulogu medicinske sestre u društvu koje je odabrala Hana Sviben:

„Riječ sestra zvuči ugodno i silno.

Ona u sebi nosi toplinu.

Ona će uvijek pružiti pomoć

ocu i majci, bratu i sinu.“

Izvor: Branković B. Vjesnik Društva medicinskih sestara tehničara SR Hrvatske. 1979;17(1)

Ovim aktivnostima učenici su pokazali prepoznavanje važnosti empatije i kreativnosti u pružanju sestrinske skrbi, što im je posebno potrebno u radu s kirurškim bolesnicima koji se svakodnevno suočavaju s neizvjesnim ishodima liječenja. U takvim situacijama medicinske sestre svojom blizinom i pažnjom ublažavaju strah i neizvjesnost te bolesnicima pružaju sigurnost i nadu.

Božica Jurinec, univ. mag. med. techn., savjetnica