Volontiranje u Poreču (galerija)
Autor: Krasnodor Mikša, 6. 5. 2018.
Naša učenica Marta Horvatek volontirala je od 18. do 27. travnja u sklopu projekta „VOLONTIRAM + ŠKOLSKI SPORT = ODLIČAN“ povodom Državnog natjecanja koje se svake godine održava u Poreču. Ovo su njezini dojmovi.
Odsjeli smo u Hotelu Delfin. Organizator je tog projekta Hrvatski školski sportski savez. Cilj projekt je osposobljavanje i uključivanje učenika srednjih škola u volontiranje na školskim sportskim događanjima. Volontera na tim događanjima bilo je 17, uz 2 mentorice. Volonteri su bili iz različitih županije. Luka Kuhta i ja smo bili odabrani iz Krapinsko-zagorske županije. Naš zadatak bio je pomoći u bilo kojem sportu i u bilo kojem vremenu. Sportovi u kojima su se natjecali učenici osnovnih i srednjih škola bili su kros (na terenu kod Intersport dvorane), futsal (Intersport dvorana), rukomet (Veli Jože dvorana, udaljena 5 km od hotela), košarka (dvorana Žatika, udaljena 5 km od hotela), odbojka (Intersport dvorana), stolni tenis (Višnjan), badminton (Umag) te šah samo za osnovne škole (Hotel Delfin).
Na početku djelatnici Saveza predstavili su se i objasnili ukratko kako funkcioniraju ta događanja. Odmah smo dobili zadatke. Prvi od zadatka koji smo radili su akreditacije. plastificiranje akreditacija i uvezivanje te slaganje u mapa za točno određeni sport i za određenu školu. To smo radili svakodnevno. Zatim smo postavljali banere (to su veliki plakati; ni ja nisam znala što je to dok nisam vidjela) u svim dvoranama.
Prva dva dana održavao se kros. Volonteri su bili zaduženi stajati na stazama i prate je li sve u redu s natjecateljima i paziti da netko ne vara. Sljedeći su dan došli IT-ovci; to su djeca s intelektualnim teškoćama. S njima je bilo lijepo raditi. Za svečano otvorenje pripremali smo natpise županija, upućivali ih na njihovo mjesto i na kraju, najljepše od svega, imali smo zabavu s njima. Nakon što su završili sa svim sportovima, došao je najljepši dio, a to su medalje. Volonteri su slagali medalje i dodavali medalje predsjedniku saveza koji dalje proslijedio medalje plasiranima.
Nakon njihovog odlaska došla je osnovna škola. Za njih i srednje škole slagali smo majice u vrećice i pripremali medalje, pehare i plakete u skladištu. Kod mimohoda za osnovne škole također smo ih usmjeravali na njihova mjesta. Pojavio se tu i virtualni ples. To je ples koji snimite u školi i pošalje u HŠSS te oni izaberu najbolja 4. Ples se održava u dvije kategorije: osnovne škole i srednje škole. Za njih smo slagali postolje, vodili ih na njihova mjesta i pomogli u dodjeljivanju medalja. Dok su trajala natjecanje, otišli smo pogledati kako im ide u dvoranama i tamo pomagali u sitnicama. Finale futsala i odbojke osnovnih škola SPTV je prenosio uživo. Volonteri su sjedili ispred LED ekrana i hvatali lopte te ih vraćali u igru. Ja sam zajedno s dvije volonterke bila na sakupljanu lopta kod odbojke. Nakon završetka utakmica došlo je do podjela medalja i zatim su se svi vraćali kućama.
Sljedeći dan došle su srednje škole. Luka i ja smo dočekali naše dečke iz ŠSD Bedex. Navečer kod mimohoda usmjeravali smo ih prema tribinama te kod virtualnog plesa pomagali u dodjeli medalja. Kao iznenađenje došli su i plesna skupina ATOMI koji su prošle godine osvojili 4. mjesto u emisiji Supertalent.
Gledali smo obje utakmice futsala ŠSD Bedex u dvoranama. Prvu su utakmicu odigrali neriješeno, a drugu izgubili, no nema veze, nije bitno pobijediti bitno je sudjelovati.
Zadnji dan održalo se finale srednjih škole. SPTV je ponovo uživo emitirao, a moj posao je bio dodavanje lopti kod odbojke. To je bio kraj volontiranja. Spakirali smo kofere, pustili pokoju suzi, sjeli u autobus i otišli, svatko svojim putem.
U ovom projekta volontiranja naučila sam mnogo korisnih stvari. Kao prvo, što su to baneri, kako pravilno dodavati lopte na odbojkaškim utakmicama, što su akreditacije i kako ih raditi, kako komunicirati s ljudima u stresnim situacijama. Naučila sam puno o prijateljstvu, slozi, radu i radu u skupini, dizanju u pola 6 i doručku u 6 i onda ti kažu da do 18 h nemaš ništa za raditi; tu je trebalo imati strpljenja. Budući da smo svi dolazili iz raznih krajeva Hrvatske, tako i svi imamo drugačiji naglasak i govor pa i neke riječi te smo se međusobno ponekad pitali dolazimo li mi iz iste države. Kao zaključak ovog putovanja mogu reći samo pozitivne stvari. Ovo volontiranje i upoznavanje novih ljudi puno mi znači za život jer sam naučila puno o međuljudskim odnosima.
Marta Horvatek
