.jpg)
Da li ste čuli za sport taekwondo?
Naziv sporta dolazi iz riječi Tae, što znači udariti nogom, Kwon , što znači udariti rukom, i Do, što znači put.
Taekwondo je udaračka vještina koju odlikuju atraktivne nožne tehnike i brzina.
Razgovarali smo sa Šteficom Posarić, učenicom 2. G razreda naše škole o taekwondou.
Štefica je vrlo uspješna u ovom sportu te nam je to bio razlog razgovora s njom.
1. Od kad se baviš taekwondoom?
Taekwondoom se bavim od sedmog razreda osnovne škole i trenutno imam crveni pojas.
2. Zašto baš taj sport, što te u njemu privlači?
I prije sam htjela trenirati nešto, ali nisam imala mogućnosti jer me roditelji nisu mogli voziti, i zbog škole. Tada je došao oglas da će se početi vježbati i u Zlataru pa sam i ja išla prvi put da vidim i dopalo mi se...tako sam počela trenirati
Hmmmm...pa tamo sam naučila neke pokrete koji mogu pomoći u nekim situacijama u životu, stekla dobru kondiciju i formu te se mogu ispuhati negdje kada sam puna loše energije ili me nešto razljuti i slično...Naučila sam udarce koje mnogo ljudi ne može izvesti, bitna je brzina te veliku ulogu imaju pokreti nogu, a to mi se sviđa....
3. Opiši nam kakav je taekwondo sport.
Taekwondo je borilačka vještina koja potječe iz Koreje. Kao što sam i prije rekla, bitna je brzina i tehnika nogu i ruku. Ima svoja određena pravila s kontroliranim kontaktom i veliki broj dozvoljenih tehnika. Ima 10 zvanja (keupova) od bijelog do crnog pojasa.
4. Jesi li sudjelovala na kojem natjecanju?
Do sada sam sudjelovala na JUNIORSKOM i SENIORSKOM ITF PRVENSTVU HRVATSKE u Varaždinu.
5. Jesi li osvojila koju medalju?
Osvojila sam na ovom natjecanju u Varaždinu 3. mjesto u kategoriji seniora.
6. Jesu li neki tvoji životni planovi vezani uz taj sport?
Možda jednog dana, ako mi se ne dopadne arhitektura, upišem Kineziološki fakultet, ali me to baš i ne privlači, nego kad ću položit crni pojas, potrudit ću se dobiti licencu za trenera.
7. Bi li preporučila i drugima da treniraju?
Definitivno bih, zbog zdravlja, upoznavanja novih prijatelja... a curama da se znaju obraniti ako se nađu u nezgodnoj situaciji.
8. Čula sam da je uz taj sport vezan i određen kodeks ponašanja.
Da, trebali bi se držati određenog kodeksa ponašanja jer sve te tehnike i pothvate ne bi smjeli koristiti u privatnom životu kako bi se pravili važni ili sl., osim ako nije neka iznimna situacija te bi se trebali ponašati i živjeti u duhu sportaša.
9. Možeš li nam reći neke sportaše koji se bave tim sportom?
Martina Zubčić je 2008. je na Olimpijskim igrama u Pekingu osvojila broncu, a
Sandra Šarić 2008. naslov europske prvakinje.
10 Nešto za kraj?!
Svima bih preporučila da se bave nečim, bio to sport, učenje, glazbena škola, nije bitno, samo neka ustraju u tome i budu uporni te sve što rade, neka rade s riječima ''JA TO MOGU!!!''
Mene je također taj sport naučio da budem disciplinirana i slušam trenera jer bez toga nema rezultata.
Eto to je to...
Više o taekwondou na stranicama Wikipedije (http://hr.wikipedia.org/wiki/Taekwondo) i Hrvatskog taekwondo saveza (http://www.taekwondo.hr/).
Razgovarali smo s Nikolom Grđenom, najmlađim natjecateljem na Županijskom natjecanju u oranju. Nikola je učenik 4. P razreda, poljoprivredni tehničar, i s nama je podijelio dojmove o svom sudjelovanju na natjecanju i uspjehu koji je postigao.
Kako je došlo do tvoje prijave za natjecanje orača?
Do moje prijave je došlo spontano! Prijavu je organizirao moj mentor Neven Krušelj i prof. Mirjana Hudi-Vlahek. Zašto? Po njihovoj sam procjeni mogao biti kunkurentan na tom natjecanju. Sve se događala u zadnjih tjedan dana prije natjecanja, znači sve je bilo na brzinu. Išli smo pokušati pa kako god bilo.
Na koji si se način pripremao za natjecanje?
Moje pripreme su se dogodile par dana prije samog natjecanja jer je i odluka o prijavi na natjecanje donesena nekoliko dana prije natjecanja pa tako nije bilo ni previše vremena za pripreme. Pripremao sam se nekoliko dana prije na školskim parcelama te na probnom oranju dan prije natjecanja. U tih par dana se stvarno malo stiglo uvježbati i zato mislim da mi je puno pomoglo iskustvo od prije.
Kako je izgledalo samo natjecanje?
Samo natjecanje je za mene bio veliki događaj jer sam prvi put samostalno predstavljao školu. Bilo je brdo novinara i ljudi iz Županije pa mislim da je ipak to imalo nekakvo značenje. Samo oranje je bilo dosta naporno zbog loše, tj. zastarjele opreme koju sam imao.
Što si ti radio? Kakva je bila konkurencija?
Ja sam radio sve što je bilo u mojoj moći da rezultat bude što bolji. Ostvariti veći rezultat od ovog 6. mjesta bilo je teško jer snaga traktora, a ni plug se nisu mogli bolje podesiti od ovog kako sam napravio. Konkurencija je bila jaka! To su bili ljudi koji imaju više iskustva u oranju nego ja imam godina pa sam zadovoljan ovim uspjehom.
Osvojio si 6. mjesto među natjecateljima. Što ti znači ova nagrada?
To 6. mjesto je za mene veliki uspjeh, iako vjerujem u to da bi uspjeh bio puno bolji s boljom mehanizacijom. Ova nagrada mi puno znači jer sam ipak uspio biti bolji od jednog orača s puno boljom opremom i više oračkog iskustva.
Hoće li ti ovaj uspjeh pomoći u tvom školovanju?
Uopće ne razmišljam o tome da li bi mi to u školi moglo pomoći jer na to natjecanja nisam išao samo zbog škole nego i zbog toga jer volim taj posao.
Planiraš li i sljedeće godine nastupiti na natjecanju orača?
Ako budem imao tu priliku da i posljednji put branim boje svoje škole, naravno da ću nastupiti. Uživam u tome i sad znam kako to sve izgleda pa mislim da možda i samim tim imam veće šanse nego ove godine.
Koji su tvoji planovi nakon srednje škole, u budućnosti?
Trenutni planovi su mi ići raditi, ali ima još malo vremena da se mišljenje promijeni. Tako da ne bih sa sigurnošću mogao govoriti o tome.
Intervjuirala: Maja Macenić, 4P
