Dan škole
Autor: Krasnodor Mikša, 7. 6. 2012.
30. svibnja 2012. Jedna sasvim obična srijeda u dane državne mature… Maturanti ujutro na ispitima, a svi ostali razredi u jednoj smjeni, popodne. Uz uobičajenu gužvu po hodnicima i učionicama, još i 60-ak novih učenika! I 29 novih nastavnika. Ustvari, slavi se Dan škole i Vijeće učenika odlučilo je da to ove godine bude i Dan zamjene uloga. Učenici su željeli na jedan dan postati nastavnici, a nastavnici nakon prvotne sporadične nevoljkosti, vrlo su se uspješno vratili u školske dane i uživjeli u ulogu učenika. Raspoređeni su po razredima i uz njih odlazili na tri školska sata u različite učionice i na razne predmete koje su imali po rasporedu.
Izabrana je i nova ravnateljica. Molbe četiri kandidata koja su se javila pročitao je predsjednik Školskog odbora, prof. Zlatko Papić, i regularno, prema najboljem programu i kvalifikacijama, izabrao Antoniju Žugec, učenicu 3.Mb razreda. Nova je ravnateljica u vrijeme svog vladanja dobila ravnateljevu sobu te preuzela potpunu ''odgovornost'' za školu.
Voditeljica smjene Ivana Martinjak iz 3.Ma organizirala je fotografiranje razreda i obavještavala razrede o promjeni rasporeda za naredne dane. Također je organizirala rezervne nastavnike u slučaju da se netko od nastavnika razboli i ne dođe, ali to nije bilo potrebno – svih 29 nastavnika savjesno se javilo na svoju dužnost.
Stručnu službu činile su Mirjana Krajačić iz 3.Ma kao pedagoginja i Krešimir Zanoški iz 1.b kao psiholog, a Karla Babić iz 2.Ma kao druga pedagoginja imala je spremnu radionicu za slučaj da neki nastavnik ne dođe. Još dvije psihologinje, Marela Hrkač iz 3.Ma i Valentina Horvat iz 2.Ma, napravile su radionicu „Nasilje u mladenačkim vezama“ za sat razrednog odjela. Knjižničarka Irena Humljak imala je pune ruke posla s izdavanjem i primanjem knjiga.
Zbornica je prije početka nastave vrvjela novim, mladim licima koja su s velikim entuzijazmom i imenicima pod rukom krenula na svoj prvi sat. Bilo je tu nastavnika kemije, latinskog, povijesti umjetnosti, zdravstvene njege, stočarstva, obrade materijala, geografije, vjeronauka, njemačkog… Svi redom temeljito su se pripremili, napisali pripreme za sat, provjerili informatičku opremu ili kopirali nastavne listiće. Prije prvog sata strpljivo su odgovarali na brojne upite, mahom novih „učenika“ gdje imaju nastavu, koji su s ruksacima, kečkama i u kratkim hlačama cupkali pred vratima zbornice, iako su davno dobili raspored. Od početka je bilo jasno da će s novim „učenicima“ biti problema.
Već nakon prvog sata, zbornica je bila prepuna dojmova i pohvala ili prigovora na učenike, razmjenjivala su se iskustva i doživljaji s nastave. Drugi sat je već bio opušteniji, učenici su shvatili da ovi „novi“, dojučerašnji nastavnici jedu sendviče, tipkaju po mobitelu, stalno traže na wc, brbljaju i ometaju pa su se zajedničkim snagama „urotili“ protiv mladih nastavnika. Sljedeći je odmor u zbornici već donio neka razmišljanja u stilu „oni su nemogući, ja ne mogu raditi, ne žele učiti, ništa ne slušaju…“. Sad je već i pedagoška služba imala posla, neki su poslani i ravnateljici, bilo je i nekih markiranata. Psiholog je vodio savjetodavni razgovor s učenikom koji je bio traumatiziran zbog smrti mačke, a i vrlo kriznu situaciju s učenicom koja je imala suicidalne misli. Pedagoginja je morala rješavati tučnjavu dvije djevojke pod odmorom.
Tete spremačice i domari nakon svakog su odmora imali pune ruke posla i ljutili se na učenike koji ostavljaju nered za sobom. Domari su pokosili i travu iza škole.
I treći sat je protekao kao u svakoj prosječnoj školi – negdje zaista radno i aktivno, negdje vrlo konfuzno i kaotično, neki su nastavnici uspijevali uspostaviti red u svojim razredima, neki su izgubili kontrolu, neki su bili jako zanimljivi, neki malo manje…
Završetak nastave donio je svima određeno olakšanje ali i zadovoljstvo napravljenim. Uloge su sjajno odigrane, a pouke različite. Razmjena dojmova i prepričavanje dogodovština nastavilo se do kraja dana. Odigrane su još i važne utakmice – školsko finale u nogometu u kojem je pobijedio 3.b te odbojkaška utakmica između učenika i nastavnika. Održana je priredba na kojoj su ravnatelj i zamjenska ravnateljica podijelili priznanja učenicima koji su išli na državna natjecanja i smotre.
Nakon par dana održan je i sastanak „jednodnevnog“ nastavničkog vijeća i ostalih djelatnika škole u svrhu refleksije i evaluacije na Dan zamjene uloga: kako se tko osjećao u kojoj ulozi, kakva je tko imao očekivanja i što je od njih ostvario, što je bilo dobro, što loše, zašto smo to sve radili i što smo naučili.
Učenici u ulozi nastavnika iskazali su različita mišljenja – neki bi odmah dali otkaz i nikad ne bi radili taj posao, neki samo tražili povišicu plaće, a neki su oduševljeni i rado bi radili taj posao. Svidjela im se dobivena odgovornost i samostalnost te su pokazali zavidnu razinu savjesnosti i temeljitosti u pripremi za nastavu i općenito pristupu poslu. Nedostajalo im je, kažu, malo više ovlasti kako bi smirili pojedine razrede i utjecali na disciplinu određenim mjerama. Najčešće navode negativnosti kao što su neopravdan sat, negativna ocjena i slično. Neki su samim svojim stavom pokazali autoritet i uvidjeli da svojim postupcima mogu utjecati na radnu atmosferu u razredu. Neki pak misle da bi to mogli samo da su imali druge razrede. Svi su se našli u situaciji da osjete moć, odnosno nemoć, u nekom trenutku sata. Moć im je davalo i znanje i pripremljenost za sat. Nemoćno su se pak osjećali u situacijama u kojima su trebali povisiti ton, smirivati razred verbalno ili čak poslati nekog učenika u pedagošku službu ili ravnatelju. Nije im se svidio osjećaj neuspjeha kada u nekom razredu ne bi uspjeli održati sat onako kako su ga zamislili. Loše su se osjećali kada su doživjeli da se njihov trud ne cijeni od strane učenika. Kada su uspješno odradili sve planirano, osjećaj im je bio nevjerojatno dobar.
Svi ipak misle da im je ovo iskustvo otvorilo novu perspektivu u klasičnom školskom odnosu učenik-nastavnik i svakodnevnim školskim situacijama. Uvidjeli su da su najčešće reagirali po modelima koje su vidjeli od svojih nastavnika. Kada bi sada ponovo imali priliku postati nastavnici, radili bi na tome da pronađu nove načine za uspješniju komunikaciju i kvalitetan rad s učenicima. Njih 29 sada, kažu, puno više cijeni nastavnički posao, ali misle da bi sada nova grupa „nastavnika“ (i to onih koji najviše ometaju na nastavi) trebala iskušati nepodopštine i nestašluke učenika. Pogotovo onih „novih“ učenika za koje se svi novopečeni nastavnici jednoglasno slažu da su bili gori i od najzločestijih učenika, zorno im pokazujući kako je njima svakodnevno.
A kako su nastavnici vidjeli sebe u razredima, kao učenike? Mnogi su pokazali da cijene trud i napore svojih mladih kolega. Ali velik dio njih vrlo brzo se uživio u ulogu pokazujući s ove strane katedre da nisu zaboravili kakvi su i sami bili kao učenici. Kada bi se samo i jedni i drugi u budućnosti češće prisjetili ovih zamijenjenih uloga i osjećaja koje su pritom imali, možda bi obostrano razumijevanje bilo veće i izgradili se ljepši i otvoreniji odnosi s ciljem stalnog dvosmjernog učenja!
Tatjana Papst
