Razmjena učenika u projektu E-medica
Autor: Krasnodor Mikša, 27. 3. 2015.
U sklopu projekta E-medice organizirana je razmjena učenika te su učenici škole s nastavnicama od 19. do 21. ožujka boravili u Sremskoj Mitrovici (Srbija).
Projektni tim čine prof. Suzana Đanić i Danijela Švigir te tri učenice trećeg razreda zanimanja fizioterapeutski tehničar (Anamarija Pavlin, Mateja Brčić i Natalija Dukarič).
U 11:05 vlakom smo iz Zagreba krenule prema Sremskoj Mitrovici. Bez obzira što smo putovale približno pet sati, vrijeme nam je uz ugodnu i opuštenu atmosferu brzo prošlo. Oko 16:30 stižemo na odredište. Iz vlaka izlazimo veoma sretne i uzbuđene zbog susreta s prijateljima iz Srednje medicinske škole "Draginja Nikšić". Sreća je postala jos veća nakon neopisivog i iznenađujućeg gostoprimstva. Prvi dojam je zaista dobar i prekrasan. Svaku su od nas darivali ružom te nam ljubazno ponijeli prtljagu.
Smjestivši se u učenički dom, dobili smo upute o daljnem planu. Obavili smo kasni ručak te krenuli u školu gdje smo imali svečani doček. Vidjevši na koji su nas način dočekali, jednostavno smo ostale bez riječi. U dvorani za sjednice pripremili su nam program u sklopu kojega su nam svirali i pjevali dobre stare skladbe poznatog nam autora Đorđe Balaševića. Osjećale smo se dobrodošlim i važnim gostima i teško je izraziti zahvalnost koju osjećamo.
Nakon spomenutog programa i predstavljanja obišli smo školu. Izgled škole i opremljenost njihovih kabineta za stručnu nastavu ponovno nas je ostavio bez riječi. Nakon obilaska škole prošetali smo preko Save jednim od najvećih pješačkih mostova u cijeloj zemlji te na jednoj splavi (kafiću) popili piće dobrodošlice. U opuštenoj i ugodnoj atmosferi svi zajedno smo se još bolje upoznali i dogovorili za daljnje aktivnosti.
Sutradan, nakon doručka ponovno smo išli u školu te imali prijem kod ravnatelja nakon čega smo smo prisustvovale satu masaže. Iznenadio nas je moderan krevet za masažu sa sustavom regulacije visine. Po završetku spomenutog sata u već spomeunutoj dvorani za sjednice predstavili smo Hrvatsko zagorje, našu školu i projekt, nakon čega smo imali prijem kod gradonačelnika grada Srijemska Mitrovica. Uopće se nismo nadala da je naš dolazak toliko značajan za njih i bila sam izrazito iznenađena kada je sastanku bila prisutna Sremska televizija. I to nije sve, za istu sam, baš kao i prof. Suzana Đanić i prof. Danijela Švigir, dala izjavu o svom boravku i projektu zbog kojeg smo i posjetili ovaj divan grad. Sve smo bile pozitivno šokirane.
Gradonačelnik je osigurao prijevoz do Sremske Kamenice gdje smo imali zakazan posjet "Institutu za kardiovaskularne bolesti Vojvodine". Glavna sestra nam je predstavila bolnicu i pripremila malu okrijepu jer smo se do tog odredišta vozili oko sat vremena. Velik doživljaj za mene je obilazak bolnice i odjela intenzivne njege jer to nisam vidjela prije.
Polako se približavalo vrijeme ručka, obilazak smo završili i krenuli prema destinaciji gdje je bio zakazan ručak. Usputna stanica bio nam je posjet tvrđavi u Petrovaradinu s koje se pruža prekrasan pogled . Preda mnom se pruža Dunav koji dijeli Novi Sad od mjesta u kojem se nalazimo. Oduševljena sam, bez teksta. Nisam ni sanjala da ću panoramu tog grada snimiti vlastitim očima. Ulovili smo nekoliko zraka sunca koje nas je baš poslužilo i krenuli dalje put prema destinaciji gdje je zakazan ručak.
Odlučile smo da ćemo odmarati kada stignemo kući i da bismo trebale iskoristiti lijepo sunčano vrijeme na slobodnu šetnju do grada. Večera je bila u otmjenom restoranu na spalvi. Prekrasan ambijent. Da je hrana bila odlična i da smo ponovno iznenadile vlastito nepce, nije potrebno posebno naglašavati. Ujutro nakon doručka smo otišli u razgledavanje grada. Prije samog polaska imali smo ručak. "Nitko iz Srijemske Mitrovice ne odlazi kući gladan!" Puni dojmova i iznenađenja koja nam se jos nisu "slegla" krećemo na željezničku postaju. I baš kada smo pomislile kako je iznenađenjima kraj i da više nema ničeg čime bi nas mogli iznenaditi, na stanici nas je dočekao jedan učenik s tamburom. To je zaista bila točka na i. Nismo mogli izbjeći da nam oči ne zasuze. Jedno odlično iskustvo i putovanje koje će mi zauvijek ostati u lijepom sjećanju, mjesto gdje sam se osjećala kao kraljica.
Zbog svega toga još jednom od svega srca hvala dragim prijateljima iz Sremske Mitrovice.
Natalija Dukarič, 3. Mb
