- medicinska sestra/medicinski tehničar u trajanju od pet godina
- fizioterapeutski tehničar u trajanju od četiri godine.
Posjet štićenicima Lobora
Autor: Krasnodor Mikša, 23. 12. 2012.
Konačno je stigao i taj dan, 18. prosinca, dan posjeta korisnicima „Doma Loborgrad“ koji su „zaboravljeni“ od svojih obitelji. Organizatori akcije bili su Silvija Ban, Bogi Ivana, Drnetić Marija, Marijana Jambrečić, Ivana Martinjak, Barbara Sokolić, Marta Šrajbek, Ivana Trampuš Ljubek i Maja Vukić uz veliku pomoć prof. Štefice Sukreški i prof. Vinke Vidiček.
Kao što sam navela u obavijesti, udružili smo se sa „Zagorskom ligom za borbu protiv raka“ od kojih smo naručili 325 čestitaka i dobivene skupljene novce poslali smo njima. Stvarno se možemo pohvaliti jer smo sakupili i više novaca nego što je trebalo, ali „Zagorskoj ligi“ neće nikako biti previše, mislim da ima je svaka kuna bitna. U akciju smo uključili sve koji su se dobrovoljno javili, a najviše je pridonijelo medicinsko i građevinarsko učilište. Svaki sudionik je kupio čestitku i napisao svoje želje jednom od korisnika „Doma Loborgrada“ i potpisao se. Bilo je stvarno predivnih božićnih i novogodišnjih želja, iako su učenici pisali ljudima koje ne poznaju.
Sakupljene i napisane čestitke upakirali smo u koverte, kolače koje su isto tako učenici donijeli od svojih kuća spakirali smo u kutije za kolače i odjeću koju je prof. Vidiček prikupila za korisnike odnijeli smo u kombi i konačno krenuli. U Domu Loborgrad nas je toplo dočekala glavna medicinska sestra Ana, udobno nas je smjestila i počastila čajem. Dok smo mi ispijali topli čaj, ona nam je pričala i upućivala nas o događajima u ovo predblagdansko vrrijeme i o tome kako se korisnici vesele kad ih posjete učenici jer se na taj način prisjete svog djetinjstva. Sestra Ana nas je i povela kroz dvorac Lobor u kojem su smješteni korisnici i svakom smo korisniku dijelili kolače. Njihove zahvale i osmjesi na licima bili su nam i više nego dovoljni da bismo uvidjeli da je akcija bila uspješna. Tih dobivenih par kolača i podijeljene čestitke krisnicima doma je značilo više nego da smo im dali skupocijene poklone. Još i danas odzvanjaju mi u ušima riječi jednog korisnika: „Kolači su fini, takve mi je baš pekla mama dok sam bio mali!“ Ti kolači su tog korisnika vratili u djetinjstvo, barem tih par minuta dok je uživao u njihovom okusu jedući ih.
Uložili smo malo muke i truda, a toliko osmijeha i sretnih lica smo dobili zauzvrat. Korisnicima je potrebno tako malo da budu sretni i to smo postigli. Nadam se da sam vam ovako barem približno opisala i dočarala dojmove koje sam doživjela posjetom doma.
Ovim putem zahvaljujem svim sudionicima, onima koji su kupili čestitke, pisali ih i onima koji su donijeli kolače, i posebne zahvale profesoricama Sukreški i Vidiček na pomoći u realizaciji ove dvostruke akcije, dvostrukog našeg dobrog djela u ovo predblagdansko vrijeme.
Svi sudionici mogu provesti mirne, sretne i blagoslovljene nadolazeće blagdane znajući da su napravili dvostruko dobro djelo. Hvala Vam svima na strpljenju, dobroti i pomoći jer bez vas ne bismo uspjeli. Želim vam sretan i blagoslovljen Božić proslavljen u krugu najmilijih i još bolju, sretniju i uspješniju novu 2013. godinu!
Jedna od organizatorica akcije
Ivana Bogi, 4.Ma
